Postoje li još neke planete čije je okruženje slično našem? Zahvaljujući napretku astronomske tehnologije, sada znamo da postoje hiljade planeta koje kruže oko udaljenih zvijezda. Nova studija pokazuje da neke egzoplanete u svemiru imajuhelijumbogate atmosfere. Razlog za neujednačenu veličinu planeta u Sunčevom sistemu povezan je sahelijumsadržaj. Ovo otkriće može unaprijediti naše razumijevanje planetarne evolucije.

Misterija o odstupanju veličine ekstrasolarnih planeta

Tek 1992. godine otkrivena je prva egzoplaneta. Razlog zašto je bilo potrebno toliko vremena da se pronađu planete izvan Sunčevog sistema je taj što su blokirane svjetlošću zvijezda. Stoga su astronomi smislili pametan način da pronađu egzoplanete. Provjerava zatamnjenje vremenske linije prije nego što planeta prođe svoju zvijezdu. Na ovaj način sada znamo da su planete uobičajene čak i izvan našeg Sunčevog sistema. Najmanje polovina zvijezda poput Sunca ima barem jednu planetu veličine u rasponu od Zemlje do Neptuna. Vjeruje se da ove planete imaju atmosfere "vodika" i "helijuma", koje su prikupljene iz plina i prašine oko zvijezda pri rođenju.

Začudo, međutim, veličina egzoplaneta varira između ove dvije grupe. Jedan je otprilike 1,5 puta veći od Zemlje, a drugi je više od dva puta veći od Zemlje. I iz nekog razloga, jedva da postoji nešto između. Ovo odstupanje amplitude naziva se “dolina radijusa”. Vjeruje se da nam rješavanje ove misterije pomaže razumjeti formiranje i evoluciju ovih planeta.

Odnos izmeđuhelijumi odstupanje veličine ekstrasolarnih planeta

Jedna hipoteza je da je devijacija veličine (dolina) ekstrasolarnih planeta povezana sa atmosferom planete. Zvijezde su izuzetno loša mjesta, gdje su planete stalno bombardirane rendgenskim i ultraljubičastim zracima. Vjeruje se da je to ogoljelo atmosferu, ostavljajući samo malu kamenu jezgru. Stoga su Isaac Muskie, student doktorskih studija na Univerzitetu u Mičigenu, i Leslie Rogers, astrofizičar sa Univerziteta u Čikagu, odlučili da prouče fenomen planetarnog atmosferskog strippinga, koji se naziva "atmosferska disipacija".

Da bi razumjeli efekte topline i radijacije na Zemljinu atmosferu, koristili su planetarne podatke i fizičke zakone kako bi napravili model i pokrenuli 70 000 simulacija. Otkrili su da bi, milijardama godina nakon formiranja planeta, vodonik sa manjom atomskom masom prije nestaohelijum. Više od 40% mase Zemljine atmosfere može se sastojati odhelijum.

Razumijevanje formiranja i evolucije planeta je ključ do otkrića vanzemaljskog života

Da bi razumjeli efekte topline i radijacije na Zemljinu atmosferu, koristili su planetarne podatke i fizičke zakone kako bi napravili model i pokrenuli 70 000 simulacija. Otkrili su da bi, milijardama godina nakon formiranja planeta, vodonik sa manjom atomskom masom prije nestaohelijum. Više od 40% mase Zemljine atmosfere može se sastojati odhelijum.

S druge strane, planete koje još uvijek sadrže vodonik ihelijumimaju atmosferu širenja. Stoga, ako atmosfera i dalje postoji, ljudi misle da će to biti velika grupa planeta. Sve ove planete mogu biti vruće, izložene intenzivnom zračenju i imati atmosferu visokog pritiska. Stoga se otkriće života čini malo vjerojatnim. Ali razumijevanje procesa formiranja planeta omogućit će nam da preciznije predvidimo koje planete postoje i kako izgledaju. Može se koristiti i za traženje egzoplaneta na kojima se razmnožava život.