Koji se plinovi za nagrizanje najčešće koriste u suhom nagrizanju?

Tehnologija suhog nagrizanja jedan je od ključnih procesa. Plin za suho nagrizanje ključni je materijal u proizvodnji poluvodiča i važan izvor plina za plazma nagrizanje. Njegove performanse direktno utječu na kvalitetu i performanse konačnog proizvoda. Ovaj članak uglavnom dijeli koji se plinovi za nagrizanje najčešće koriste u procesu suhog nagrizanja.

Gasovi na bazi fluora: kao što suugljikov tetrafluorid (CF4), heksafluoroetan (C2F6), trifluorometan (CHF3) i perfluoropropan (C3F8). Ovi gasovi mogu efikasno generirati isparljive fluoride prilikom nagrizanja silicija i silicijumskih spojeva, čime se postiže uklanjanje materijala.

Gasovi na bazi hlora: kao što je hlor (Cl2),bor trihlorid (BCl3)i silicijum tetrahlorid (SiCl4). Gasovi na bazi hlora mogu obezbijediti hloridne ione tokom procesa nagrizanja, što pomaže u poboljšanju brzine i selektivnosti nagrizanja.

Gasovi na bazi broma: kao što su brom (Br2) i brom jodid (IBr). Gasovi na bazi broma mogu pružiti bolje performanse nagrizanja u određenim procesima nagrizanja, posebno prilikom nagrizanja tvrdih materijala kao što je silicijum karbid.

Gasovi na bazi azota i kiseonika: kao što su azot-trifluorid (NF3) i kiseonik (O2). Ovi gasovi se obično koriste za podešavanje reakcionih uslova u procesu nagrizanja kako bi se poboljšala selektivnost i usmjerenost nagrizanja.

Ovi gasovi postižu precizno nagrizanje površine materijala kombinacijom fizičkog raspršivanja i hemijskih reakcija tokom plazma nagrizanja. Izbor gasa za nagrizanje zavisi od vrste materijala koji se nagriza, zahtjeva selektivnosti nagrizanja i željene brzine nagrizanja.


Vrijeme objave: 08.02.2025.